U subotu, 19. rujna 2020. pod pučkom sv. Misom u 11,00 sati, po dozvoli biskupa Ratka, stolački župnik don Rajko Marković blagoslovio je Križ na Šutalovoj Gradini, iznad sela Boljuni, stolačka župa. Na početku je Dumo pročitao Molbu koju je uime mještana i u svoje osobno ime kao župnik, uputio biskupu Ratku, 25. kolovoza 2020., prot. 114/2020., te pročitao biskupov odgovor od 7. rujna 2020. i biskupovu dozvolu stolačkom župniku za blagoslov zavjetnoga Križa, zatim je uime Biskupovo i u svoje osobno čestitao svima izgradnju ovog Božjega zdanja.
Na ovaj blagoslov okupilo se stotinjak osoba sa svih strana iz stolačkoga kraja i okolnih župa. Došla su i trojica svećenika don Ivo Šutalo, don Tihomir Šutalo i don Vinko Raguž, pozvani su i još neki svećenici, ali zbog unaprijed preuzetih obveza nisu mogli nazočiti ovom događaju, pa su sve okupljene pozdravili i svima čestitali.
Mještani i vjernici sela Boljuni u posljednje vrijeme uložili su mnogo truda i napora pri podizanju ovoga Križa na Gradini koja se nalazi 478 m/nv. Napravili su i put, kojega je trebalo prokrčiti kroz neprohodan brdski prostor, ali ništa ih to nije omelo da podignu ovaj velebni Križ od 10 metara po onoj narodnoj: „Sve se može, kad se hoće“. Sve ove radove pri podizanju Križa obavljali su u dogovoru i s blagoslovom stolačkoga župnika, kojega su uvijek izvještavali u slici i riječi, što je župnika posebno veselilo. Na početku je župnik prenio čestitke i pozdrave biskupove, te sam sve pozdravio, braću svećenike, izvođače radova, okupljeni svijet, svima zahvalio, te izrazio veliku radost povodom ovoga blagoslova i zajedničkog susreta, zatim je Križ svečano blagoslovio, te nakon blagoslova, uime svih, počastio Križ poljupcem, kako to radimo na Veliki Petak.
Što je mještane potaklo na podizanje ovoga Križa? Ideju su stariji pokrenuli, a mlađi prihvatili. Naime, po pričanju djedova, nekad se u starini slavila sv. Misa na ovoj Gradini u vrijeme najezde gusjenica, te da su nakon sv. Mise gusjenice nestale, pa da se ne zatre spomen na ovaj čudotvorni povijesni događaj, mještani su na taj spomen podigli ovaj zavjetni Križ. Na Gradini se nalaze suhozidi, komadići cigle i keramike, velika gomila, ostaci čatrnje, obrambeni zidovi, a na Hutovo blato po vodu moglo se sletiti za 15-ak minuta, tako se pretpostavlja da je tu bilo naselje za stanovanje i obranu. S Gradine puca vidik na sva okolna mjesta i sve se lijepo vidi od mora do Veleži. U posljednje vrijeme prof. Snježana Vasilj sa Sveučilišta iz Mostara, otkrila je „Desilo“ luku u Hutovu blatu, stari grad na Kolojanju, a vrlo je blizu i stolački „Daorson“, te „Badanj“ u Bregavi i sve se to vidi s ove Gradine, što su pokazatelji da je čovjek odavno živio na ovim hercegovačkim prostorima i da su sva ova naselja međusobno komunicirala. Na okolnim brdima vide se još četiri novopodignuta Križa, koja svjedoče neslomljivu vjeru hercegovačkog puka ovoga kraja: Budisavina, Ilijina glavica, Trgovište i Dubrava, a i sam Stolac grad „Vidoški“ sagradio je kršćanski car Justinijan u VI. stoljeću, isti onaj car koji je u istom razdoblju podigao najljepšu i najpoznatiju crkvu kršćanskog svijeta „Aja Sofiju“ u Carigradu. Stolac je izgradio kao utvrdu za obranu od barbara, a podignut je između 3 kršćanska toponima: Križevac, Krstac i Križane, koji i dan danas postoje u svim kartama.
Za vrijeme sv. Mise domaći vjernici su pjevali, čitali, posluživali, predmolili, zvonili… a prije sv. Mise sve pripremili i vrlo lijepo organizirali. Evanđelje je navijestio domaći sin don Tihomir. Dumo je u prigodnoj propovijedi kroz razne primjere najprije konstatirao što nama kršćanima-katolicima znači križ i što su sve katolici ovoga kraja spremni podnijeti za očuvanje križa Isusova. Kad mu dirneš u križ, dirnuo si mu u srce i dušu. Zatim je iznio tešku i mučeničku, ali čvrstu i ustrajnu vjeru hrvatskog puka ovoga kraja, nije bilo lako, ali nisu popuštali, zato su i nama ostavili i prenijeli neiskvareni nauk Crkve, koji smo mi danas dužni živjeti i svojim pokoljenjima prenijeti. U sv. Misi upravo smo se sjetili i molili za sve one koji pogiboše i umriješe boreći se za „krst časni i slobodu zlatnu“. Na kraju sv. Mise, Dumo je još jedanput svima čestitao i zahvalio, te upozorio da je ovaj zavjetni Križ danas ovdje jedno veliko i crkveno i nacionalno djelo, koje svjedoči našu vjeru i opstojnost na ovim stoljetnim prostorima.
Poslije sv. Mise uslijedilo je zajedničko i pojedinačno slikanje kod Križa, a potom su organizatori ovoga skupa priredili svečani ručak za sve nazočne pod otvorenim nebom, a poslužilo nas je i lijepo vrijeme. Dumo je jelo, piće i sve nazočne na početku blagoslovio i svima zaželio dobar tek, te ugodan boravak i prijateljsko druženje na ovoj prekrasnoj i povijesnoj Gradini, odakle puca blistav vidik na sve četiri strane svijeta. Poslije prijateljskog ručka i ugodna razgovora, zaorila se pjesma, koja je odjekivala čitavo poslijepodne na sve strane, tako da su ljudi iz okolnih sela zvali mobitelima i javljali da se sve lijepo čuje kao da se pjeva pred njihovim kućama. Kako je lijepo na ovim visovima sjetiti se svojih predaka, ne zaboraviti njihovih zavjeta, obilježiti ova mjesta križem Isusovim i nastaviti živjeti u njihovoj vjeri, koja nas je stoljećima očuvala na ovim prostorima. Bogu hvala, na svim križevima i kušnjama, ali i dobrima i radostima, kojima nas je obdario i obdaruje na ovoj našoj pradjedovskoj grudi.
Fotogalerija - podizanje Križa
